Mnogi su nepovoljni vanjski faktori imali utjecaj na sajam, organizatore, izlagače i posjetioce kao što su poremećaji u lancima opskrbe, pogoršana sigurnosna situacija i konačno, pandemija, još uvijek nazočna u nekim zemljama, rat u Ukrajini, što je rezultiralo izostankom izlagača i posjetitelja iz Kine te područja Ukrajina/Rusija.
Unatoč svemu tome ove godine sajam se vratio u punom sjaju. Najveći broj posjetilaca je bio iz Italije i europskih zemalja, no ne može se zanemariti značajan udio posjeta iz Koreje i Japana, Indije, Sjedinjenih Država, Brazila i zaljevskih zemalja. Iznad uobičajene vreve na štandovima, hodnicima i parkiralištima mogao se osjetiti duh optimizma i entuzijazma pripadanja zajednici okupljenoj za i oko priredbe bez koje su bili zadnje dvije godine. Slično se moglo osjetiti i među izlagačima, osoblju na ulazima i sigurnosnim provjerama, pa čak i povremenim ophodnjama grupa od po četvoro ležerno raspoloženih policajaca/karabinjera koji su se od posjetilaca razlikovali samo po odorama.
Koncept, volumeni i raspored
Integracija kuhinje s ostatkom prostora, odnosno bešavno pretakanje prostora i volumena prema blagovaoni i/ili dnevnom boravku što je prije 10-tak godina postajao tek trend sad je postalo aksiom. Kod većine izloženih kuhinja glavni volumen kuhinje je otok na kojemu se odvija glavni dio kuhinjskih aktivnosti (priprema namirnica, termička obrada i pranje) tako da je domaćica/kuhar okrenut prema ostatku prostora. Retrovolumen, dio kuhinje koji je naslonjen na zid, preuzima na sebe funkciju skladištenja, organizaciju radne površine ili dio funkcija koje iz ovih ili onih razloga nisu stale na otok. Tipična je i dekompozicija gornjeg dijela kuhinje. Zidni dio je u formi kabriolet kuhinje, dakle bez ili samo sa jednim do 2 zatvorena gornja elementa, a površina zida iznad radne ploče je pokrivena otvorenim policama, šipkama za vješanje pomagala ili dekorativnim aplikacijama, rasvjetom i/ili zelenilom. Kao nosivi sustav često se koriste metalni nosači polica koji tvore rešetkastu kockastu strukturu.
Velika većina kuhinja izvedena je bez klasičnih ručkica i umjesto njih se koriste horizontalni ili vertikalni profili koji omogućavaju otvaranje bez ručkica (Gola profili, postforming fronte s J-pull utorima za otvaranje). Ipak, izgleda da se ručkice ponovno vraćaju na naš namještaj. Kod nekih eksponata su to nenametljive skromne ručkice uklopljene u opći dizajn, ali bilo je i par kompozicija s pomno elaboriranim ručkicama koje su predstavljale jedan od nosivih elemenata oblikovanja.
Pločasti materijali na bazi prerađenog drveta su još uvijek glavni nosivi materijal i kad su vidljivi na stranicama korpusa ili frontama često su dodatno obrađeni utiskivanjem linijskog ili raster uzorka, a površinska tekstura je uglavnom mat. Drvni dekori su bili rijetki, a visoki sjaj još rjeđi.
Gotovo sve radne plohe i dobar dio fronti izvedene su od mineralnih materijala, dakle od kamena ili keramike u širokom dijapazonu dekora, uzoraka i načina obrade. Kod premium proizvođača se radi uglavnom o prirodnim materijalima, no i umjetni materijali (Laminam, GetaCore, Kerrock i sl.) već davno imaju dizajn i svojstva takva da ih se ne može ni pomnim pregledom razlikovati od prirodnih, pogotovo ako su vješto primijenjeni a omogućuju bešavnu ugradnju sudopera i nevidljivih indukcijskih područja za kuhanje, skrivenih ispod radne ploče.
Prava zvijezda ovogodišnjeg Salonea je metal. Nije to više onaj već dosadni nehrđajući čelik, nikal, krom ni aluminij u već znanim brušenim, poliranim ili eloksiranim završnim obradama. Prevladavajući metali su sad bakar i njegove slitine bronca i mjed, te zlato. Svi ti žućkastocrvenkasti metali pojavljuju se u velikom broju različitih nijansi boje i svjetline s vanjskim površinama uvijek dodatno obrađenim tako da se postigne mat, mutni ili satinirano prigušeni sjaj. Druga grupa često primjenjivanih metala su željezo i čelik s uglavnom grubim, hrapavim površinama karakterističnim za kovano ili lijevano željezo ili brunirani čelik.
Osnovnih, intenzivnih i jarkih boja nije bilo ni na jednoj od izloženih kompozicija i one se definitivno više ne nose. Također, donedavno trendy crno-bijele kombinacije su isto tako izostale, a kad bi se izdaleka pomislilo da se radi o crno-bijelom slogu pogledom izbliza moglo se uvidjeti da bijela nije bijela nego svjetlosiva ili beige, a da ono što je izgledalo crno je zapravo tamno sivo ili tamno smeđe, odnosno neka od tamnijih nijansi nekog od ove godine sveprisutnih metala. Boje koje su prevladavale bile su topli, zemljani, pastelni tonovi smeđe, beige i khaki, a boje iz hladnog dijela spektra bile su puno manje zastupljene i to uglavnom kao kontrapunkt osnovnim bojama ili kao akcent za obilježavanje sitnijih volumena. Boja koja je stvarno obilježila ovu priredbu je žuta, no nikad čista i intenzivna, ali zato redovno razrijeđena s bijelom ili češće “osnažena” crvenom ili prigušena dodatkom smeđe, uz sidro spušteno duboko u svoje toplo tonsko ishodište. Nijanse manga, šafrana, kurkume, ili drugim putem od titan žute, preko okera do opeke i umbre, koja svojom mješavinom žute, crvene i smeđe predstavlja najekspresivniji kraj te kolor progresije.
Na prezentiranim kupaonama mogao se uočiti isti dizajnerski slog kao i na kuhinjama, što znači dekompoziciju gornjih i donjih korpusa, a kupansku opremu i police pridržavaju tanke metalne šipke uz primjenu toplih, zemljanih boja. Kupaonske slavine i pripadajuća galanterija najčešće je izvedena od metala iz bakar/bronca/mjed porodice, gotovo uvijek obrađena tako da se dobije satinirani odsjaj. Drugi pristup dizajnu je lakiranje istih tih elemenata mat lakom u pastelne boje, a u tom slučaju su i umivaonici i kade izvedeni u istoj boji sa ili bez variranja nijansi.
